Antidepresivi mogu promijeniti život, čak ga i spasiti, ljudima kojima su uistinu potrebni. Ali ako vaši problemi raspoloženja nisu ozbiljni, je li popiti tabletu bolji pristup životnim problemima nego nešto poduzeti? Kako je zamijetila Joanna Moncrieff, kritičarka tvrdnji farmaceutske industrije o antidepresivima: "Propisivanje lijekova protiv depresije prenosi moćnu poruku da smo mi pasivne žrtve vlastite biologije." A tu je i pitanje nuspojava.
Moncrieffova je jedna od znanstvenika koji su analizirali pokuse sponzorirane farmaceutskom industrijom i upitali se jesu li antidepresivi uistinu od značajne koristi u slučaju depresije. Takav je nazor manjinski, iako posve legitiman; većina liječnika i znanstvenika vjeruje da su antidepresivi učinkoviti, iako ni približno toliko učinkoviti koliko se tvrdi u njihovim reklamnim kampanjama. Naravno, nitko nije nikad ni rekao da antidepresivi ne čine ništa: oni nedvojbeno imaju stvarne, iako slabo shvaćene učinke na mozak. Čini se da ti učinci imaju pozitivne, aktivirajuće posljedice kod mnogih pojedinaca koji pate od depresije, izvlače ih iz pasivnosti i malodušja i omogućuju im da nastave sa životom. Neki će ljudi u odgovor na promjenu kemije svojega mozga postati nemirni ili hiperaktivni. Manja doza ili neki drugi lijek obično će izliječiti taj problem. Kod maloga broja - iz još nepoznatih razloga - aktivirajući učinak ovih lijekova dovodi do samosakaćenja ili impulzivnih pokušaja samoubojstva.
Od 1990-ih izvješćuje se o pacijentima na SSRI antidepresivima koji su postali suicidalni. Znanstvenici koji su se pomno pozabavili tim ranim slučajevima (u većini njih riječ je bila o fluoksetinu ili Prozacu) došli su do zaključka da je lijek podigao razinu energije pacijenta, ali mu pritom nije dao potrebnu kontrolu impulsa. Očito, neki ljudi s ozbiljnom depresijom isprva će reagirati na moćan lijek koji aktivira serotoninski sustav tako što će realizirati u djelo nasilne ili suicidalne zamisli i impulse koji su bili sakriveni ispod njihovog krajnjeg manjka energije i motivacije.
Kako su razvijeni dodatni SSRI antidepresivi i Uprava za hranu i lijekove odobrila njihovo korištenje, farmaceutske su kompanije uspješno nastojale proširiti svoje tržište ispitivanjima osmišljenim kako bi se utvrdila djelotvornost njihovih lijekova i na druge poremećaje raspoloženja (kao što je tjeskoba i opsesivno-kompulzivni poremećaj) i kod drugih populacija oboljelih (djece i adolescenata). No zajedno s povećanim brojem recepata, povećala su se i izvješća o nasilju, samoubojstvima i drugim djelima samoranjavanja kod pacijenata koji su uzimali te lijekove, posebice među adolescentima.
Jedna je analiza svih dostupnih ispitivanja SSRI antidepresiva u liječenju depresije kod djece (objavljena u The Lancet 2004. godine) utvrdila da su farmaceutske kompanije rutinski zaustavljale objavljivanje nepovoljnih podataka, uključujući i one o samoubojstvima i ozbiljnim nuspojavama. Znanstvenici su zaključili da rizik nadmašuje koristi ovih lijekova (uz iznimku fluoksetina) u liječenju depresije kod djece i adolescenata. Prilično kasno, Uprava za hranu i lijekove sad je zatražila da na informaciji o propisivanju tih lijekova bude i naglašeno upozorenje od opasnosti suicidalnog ponašanja kod djece i adolescenata.
Na sličan su način analizirana sva dostupna ispitivanja kako bi se utvrdilo postoji li povećano suicidalno ponašanje među odraslim pacijentima dok uzimaju SSRI antidepresive. Veza je manje jasna kod starije populacije, ali zabrinjavajućih je znakova dovoljno tako da Uprava za hranu i lijekove sad provodi cjelokupnu reviziju svih svojih podataka iz stotina prijavljenih ispitivanja. Iako je u većini ovih službenih analiza riječ bila samo o SSRI antidepresivima (Zoloft, Celexa, Lexapro, Paxil i Prozac), SNRI antidepresivi (Effexor i Cymbalta) također su povezani s povećanom incidencijom suicidalnog ponašanja.
Čini se da je opasnost od suicidalnog ili nasilnog ponašanja ograničena na prvih nekoliko mjeseci liječenja ili na povećanja doze ili druge promjene u uzimanju lijeka. Međutim, postoji još jedna opasnost na kraju liječenja koje bi ljudi što uzimaju antidepresive morali biti svjesni: nagli prekid uzimanja bilo kojeg antidepresiva može izazvati apstinencijsku krizu koja uključuje vrtoglavicu, uznemirenost gastrointestinalnog trakta, malodušnost ili tjeskobnu hiperaktivnost, loše raspoloženja, probleme spavanja i glavobolju. Postupnim smanjivanjem doze ova se kriza obično izbjegava.
