"Ja sam depresija. Hladna kao arktička magla, obeshrabrujem tvoj duh i tvoju dušu. Ispunjavam tvoje misli tminom. Kada sam s tobom, ti nisi ništa drugo do list pokriven vlažnim snijegom koji se ne može pokrenuti. Ipak, mogu ti učiniti još mnogo toga. Mogu ispuniti tvoj um grobnim mislima i ispuniti tvoje oči suzama. Mogu te učiniti osobom koja se stalno žali i ulazi u prepirke. Mogu učiniti da se osjećaš tako nesigurnim. Mogu isisati svako zadovoljstvo iz tvog života. I mogu svaki smijeh otjerati u sjenku. Mogu za tebe iskopti rupu duboku toliko da ne vidiš vrh. A tada te mogu preplaviti mislima o tome kako si besmopomaćan i beznadežan da se nikada i ne pokušaš izvući iz te rupe. Jer ja sam DEPRESIJA. Ja sama mogu kontrolirati sve što osjećaš i činiš."
"The Cognitive Behavioral Workbook for Depression", Williama J. Knaus.
Osoba u depresiji je osoba u rasulu. Osjeća se utučeno, jadno, ništavno, bespomoćno. Potištena je, sumorna, bezvoljna, razdražljiva, obeshrabrena, preplašena, preplavljena očajanjem i beznađem. Gubi interes i želje kao i vjeru da uopće išta može postići. Muče je mračne misli, opsjedaju crne slutnje i proganja osjećaj krivice.
Depresija ne pada s neba. Ona se ne sručuje na čovjeka tek tako, niotkud, iako se tako ponekad može činiti. Osoba zahvaćena depresijom teži da potisne prave uzroke onoga što ju je snašlo a okolina u kojoj živi ih lako previđa, rijetko se o njima pita a još rjeđe ih ozbiljno istražuje.
Osoba A
Osoba u depresiji je doživjela težak poraz koji je naprosto uništio obrambeni sustav uz čiju pomoć se obično uspijeva nositi sa životom.
Težak poraz nije isto što i nesreća, nedaća, kakav promašaj ili neuspjeh. Nesreća nas može oprhvati tugom, ispuniti žalošću. Nedaća može biti manje ili više neprijatna i bolna. Promašaj ili neuspjeh mogu poremetiti ili osujetiti neke naše planove i namjere. Ali nas samo ono što doživljavamo kao težak poraz može uzdrmati iz temelja. Samo je to onaj neizdrživi udarac koji nas slama.
Ono što se prima kao
udarac koji se ne može podnijeti razlikuje se od osobe do osobe. To ne ovisi o težini nekog događaja ili okolnostima već o odnosu koji osoba ima prema onome što joj se događa i što je okružuje.
Ljudi su skloni pomisliti kako osoba u depresiji jednostavno pretjerano reagira na udarce koje život nanosi svakome. No, ne radi se o tome. Osoba u depresiji ne reagira pretjerano. Za nju stvari koje joj se događaju imaju sasvim drugačije značenje nego za druge. Ona ih vidi u sasvim drugom svjetlu.
Naime, mnogi ljudi grade vlastiti obrambeni sustav, stvarajući predstavu o sebi kao o izuzetno značajnoj, nadmoćnoj, savršenoj, svemogućoj i nepovredivoj ličnosti. Ta predstava ne mora biti uvijek svjesna i najčešće to nije, bar ne u punoj mjeri, ali bez obzira na to ima odlućujući značaj u životu tih ljudi.
Udarac koji ih slama je udarac koji uništava predstavu o nadmoćnom biću kakvo su vjerovali da jesu, što im je pružalo iluziju da su zaštićeni. Sve loše što im se dogodi nije za njih loše samo po sebi već po tome što je prijetnja nerealnoj predstavi koju su izgradili o sebi.
Osoba B
Ima, međutim, i ljudi koji mogu upasti u depresiju prividno sasvim bezrazložno. Oni mogu postati potišteni, utučeni, preplašeni, bezvoljni iako im, sa strane gledano, ide sasvim dobro, ponekad i poslije uspjeha koji su postigli.
To su osobe koje vjeru u vlastitu nadmoć ne grade na vanjskom uspjehu već na nečem drugom. Recimo na samopožrtvovanju, svetačkoj nesebičnosti, spremnosti na odricanje, mučeništvu, uzvišenom prijeziru prema ambiciji, isticanju, materijalnim dobrima i tome sličnom.
Kod takvih osoba zapravo uspjeh i blagostanje mogu predstavljati napad na obrambeni sustav jer mogu podriti uvjerenje o vlastitoj moralnoj nadmoći.
Depresija je slom - ali ne naše stvarne već naše imaginarne ličnosti, i utoliko se taj slom teže podnosi.
Što smo od sebe udaljeniji, to ćemo biti skloniji depresiji.
Za borbu s depresijom najvažnije je da sebe razumijemo i sebe prihvatimo onakvima kakvi jesmo.
