Opet novi lijekovi...

Evo prije tri sata vratila sam se iz bolnice (jednostavno me tata odvezao u bolnicu i komotno sam otišla na hitnu - jer je nedjelja i nema gužve - to ćete sigurno lako shvatiti :-)
Tamo su mi dali novu terapiju: Seroxat (paroksetin) + Sulpirid + Xanax (alprazolam) i 'strogo zaprijetili' da ih moram redovito uzimati, bez obzira na želučane teškoće. I strpjeti se 3-4 tjedna. Bljak, ali što mogu. I, naravno, krenuti negdje na psihoterapiju, što je malo teze ovih dana jer su skoro svi na godišnjem.
Svaki posjet liječniku malo mi podigne moral, ali opet ne mogu svaki dan biti po ambulantama i bolnicama, a ležati u bolnici baš i ne želim (a kažu mi danas da niti nema indikacija za hitan prijem). Valjda ipak nisam toliko skroz 'pukla' :-)
Istina, od 2003. pa do sad imala sam jedan sasvim podnošljiv period tako da niti na kontrole nisam išla, ali evo, sad mi se naglo pogoršalo pa moram... Doduše primijetila sam da otkako sam radi viroze prestala piti Zoloft malo su mi se prorijedili oni klasični panični napadi koji su se i pojačali sa Zoloftom (sertralin). Ostao je vise neki jaki unutarnji nemir i osjećaj da ću svaki čas početi skakati do plafona i vrištati. Pokušat ću to sanirati novom terapijom.

Živa sam!

Veliki pozdrav svima!

Samo da javim da sam živa, ali sam proživjela 2-3 paklena dana i noći s nekakvom želučano-crijevnom virozom od koje sam i lijekove povraćala...
Jedino sam Apaurin uspijevala nekako zadržati i on bi mi malo ublažio povraćanje i proljev.

Eh, da, i još jedna važna stvar. Toliko vas se javilo i svima namjeravam odgovoriti, ali ne stignem odmah jer trenutno baš i nemam živaca piskarati puno po kompjuteru, ali malo po malo... Uglavnom, želim se ispričati ako vam ne odgovorim odmah. A puno mi značite, pa osjećam malu grižnju savjesti...

Dosta za danas, iscrpljena sam i dehidrirana, mrači mi se pred očima, a od žgaravice jedva migam, a i imam osjećaj da me netko čvrsto drži za vrat i pokušava udaviti - neka nevidljiva neman (ni lijekovi ne pomažu iako ih danas donekle zadržavam u želucu, osim Zolofta koji trenutno ne pijem). Idem leći.

Pusa svima koji me čitaju, koji mi pišu i onima koji samo misle na mene!

Stigla klima!

Još jednom topli pozdrav svima, veliko hvala na podršci i e-mailovima!

28.06.06. SRI

Cijeli dan sam doma – simptomi 4

Koristim blagodati novougrađene klime i ostajem povraćati u domu svome. (A i kamo bih inače?) Doduše samo jutros sam povraćala, ali i večer mi je već na rubu, sa želucem na krivom mjestu. Ujutro mi je tlak pao na 100/70 (titranje pred očima, vrtoglavica...) i hvata me jaki strah. Zovem svoju psihijatricu da je pitam šta da radim, kaže: „Povisite Helex, do max 2 mg, uz Xanax SR“. Ali od toga mi pada tlak. „Pijte puno tekućine“, kaže ona. A od toga mi se povraća. No, kaže da se i kod pada tlaka može povraćati. I šta sad? Ništa. Kaže ona da dva-tri dana izbacim Zoloft, a da ona ide na godišnji. Jebi ga. Snađi se sam, kao i obično.
Ali danas sam čak i malo radila za firmu (ne puno, oko sat vremena, ali ipak...) Ostatak dana povlačila sam se po stanu i gledala na sat čekajući kad mogu popiti slijedeći Helex. Uglavnom, cijeli dan sam neka napeta i splašena i nešto mi se manta u glavi. I naravno, muka mi je. (Čini mi se da mi je malo jače mučno kad popijem Xanax SR – s postepenim otpuštanjem.)

UKUPNO TIJEKOM DANA: Xanax SR 2 mg / Helex 1,25 mg

Utorak, 27.06.2006.

Cijeli dan sam doma – simptomi 5

Od lijekova sam danas popila nešto više Helexa odnosno Xanaxa, ali ne znam točno koliko se toga zadržalo poslije povraćanja ujutro i na večer.

Uglavnom, u 10 došli majstori da ugrade klimu, a mene onda zgrabila panika (netko nepoznat, u tri živa hodajuća primjerka ušao je u moj dom i raznovrsnim strojevima narušava moju intimu i mir!) da sam mislila da ću umrijeti na kauču iako sam bila u drugoj sobi s kćerkicom (na plus 32 stupnja). A ona pak cijelu noć od sinoć povraća i ima temperaturu, tako da smo na smjenu dodavale jedna drugoj lavor i vlažnu gazicu i ostale 'rekvizite'. Niti do WC-a nisam mogla otići koliko sam bila slaba i drhtava već me mama odvela. Nakon određene doze dodatne Xanax-a (nemam pojma kolike, negdje oko 1 mg) odjednom mi panika nestaje i oko 13 sati pijuckam piće s majstorima, točnije njima trojicom, šalim se i pregovaram o cijeni i plaćanju s njihovom gazdom putem mobitela itd. Samu sebe ne prepoznajem. I uspješno ostvarujem što sam si zacrtala – platiti gotovinom, bez računa (dakle i bez PDV-a!) – i dobiti pisano jamstvo za izvedene radove! Sva sam si ponosna na sebe – sve do navečer kad sam povratila sve i svašta. Valjda posljedica dnevnog stresa. I 'nagle promjene' temperature u stanu – sa 32 na 28!

Pita doktor gdje me boli

26.06.06. PONEDJELJAK

Ujutro - Dr. opće prakse – jačina simptoma 4-5 (0 – najlakše ili ništa, 5 – najjače)
06.40 Xanax SR 1 mg + Helex 0,25 mg

Probudila sam se u 05.30, pojela Nutellu po kruhu i popila mlijeko. Već me hvata blaga mučnina. ALI TO ME NIJE SPRIJEČILO DA ODMAH UJUTRO POGLEDAM VAŠE KOMENTARE I MALO SI PODIGNEM MORAL!!!
U ambulantu stižem desetak minuta prije 7 sati, ispred mene već 6 ljudi, a unutra kao u plinskoj komori. Mama mi ostaje čuvati red a ja izlazim van na zrak. Nakon nekih 30-tak minuta, meni beskrajno dugih i napetih, mama izlazi po mene jer sam uskoro na redu. Već pred ulazom u zgradu ambulante počinjem povraćati. Zapravo, samo slina, ali želudac mi je u nosu. Vraćam se natrag sjesti u auto i molim mamu da me pozove kad budem ja na redu. Tako je i bilo. Doduše u tom momentu me i mučnina malo popustila (ubacila sam voćni bombon u usta) pa sam nekako oteturala do ordinacije. Pita me doktor gdje me boli. 'Ma, ne boli me! Boljelo me dok nisam počela piti Ranital, sad mi se samo povraća.' Prepipava mi trbuh i sve izgleda OK. Pitam ga što da radim sa Zoloftom jer mi se od njega strašno pogoršalo. Kaže da on obično počne djelovati nakon 20-tak dana i da se strpim još tjedan dana, ali da dozu koju sam sinoć propustila popijem odmah poslije kontrole, što sam i učinila. Kaže još: 'Vidim da si sva usplahirena'. E, stari moj, a tek da me vidiš bez Helexa... (mislim si) Spominjem mu i da sam morala udvostručiti dozu Helexa otkad sam na Zoloftu, i pitam smijem li to? Kima glavom u znak odobravanja. Kao da sam pitala za vitamine. Uglavnom, ponovno kontrola kod njega krajem tjedna.
U napadu zadovoljstva relativno uspješno obavljene obveze, odlazim u prvi obližnji dućan s tehničkom robom i kupujem klima-uređaj. U dućanu uključena klima, a meni vruće. Grabim prvi katalog i mašem njime ispred lica k'o mahnita. A tek je 8 sati ujutro. Za danas i sutra su najavili do 35°C. Pa tko živ... Trgovac odlazi u skladište po klimu a ja na drhtavim nogama sva nervozna čekam 5 minuta koje izgledaju kao 5 sati. Jedva čekam da platim i izađem i idem kući. Najradije bih mu ostavila karticu pa nek' si naplati koliko hoće, samo da mogu zbrisati van. Ali, evo i to sam preživjela, dopremila klimu doma i telefonom dogovorila montažu za preksutra popodne (ako mi se posreći i drugi klijent otkaže, moglo bi biti i sutra ujutro; ali, iskreno, smatram da nisam baš te sreće).
Zovem firmu jer su me zamolili da danas dođem obaviti jedan telefonski razgovor, da ih obavijestim da nisam u stanju doći i da dotičnoj osobi daju moj broj mobitela pa ću to riješiti od kuće. Za sad je to OK, ali plaće još uvijek nema. Vidjet ćemo.

08.00 Zoloft 1 tbl. (50 mg) + 10.40 Helex 0,25 mg

Nedjelja, 25.06.2006.

Cijeli dan – doma – simptomi 4

Zašto ne mogu kao svi normalni ljudi izaći van a da me noge drže i da mi se ne vrti? Zašto već danima živim na turbo posoljenim komadićima kruha ili žemlji, polovicama banane i vode? Tu i tamo pojedem neku sitnicu mimo ovog 'protokola'. Imam osjećaj stalne gladi u želucu, a kad vidim hranu, nemam apetit. Čudno... Čak sam i cigarete i kavu smanjila jer mi je muka od toga. Kutiju cigareta imam po 4-5 dana a šalicu Nesice ne uspijem popiti u jednom danu.
I naravno, već uobičajeno titranje pred očima se vraća. Ventilator je stalno pored mene, no obično začepim vatom ono uho koje je okrenuto prema ventilatoru jer sam prošlo ljeto tako dobila upalu uha, a i donji dio nogu pokrijem majicom jer mislim da sam ih prehladila pa mi se zato grče mišići. Sa kćerkicom skoro cijeli dan pletem filofun vezice i radimo privjeske za ključeve. I strepim pred sutrašnjim danom i duuugim zatvorenim mračnim hodnikom što se zove čekaonicom u mojoj područnoj ambulanti (baš moj doktor je u dnu tog hodnika) u kojoj uopće nema zraka a temperatura k'o kod mene doma. A ventilacije nema.

Ranital 300 mg

UKUPNO TIJEKOM DANA: Xanax SR 2 mg / Helex 1 mg (Zoloft sam danas namjerno propustila, vidjet ću što će mi sutra reći doktor)

Veliko HVALA svima

Ajme, ljudi, skoro sam se rasplakala od oduševljenja i tolike podrške koju mi pružate, a uopće se ne poznajemo. Zapravo, bilo bi mi drago da se jednom i upoznamo. Rado bih stupila u kontakt sa svima vama. HVALA, HVALA, HVALA, ovo mi znači PUNO, PUNO, PUNO!!!

Da budem iskrena, malo sam bila down pa mi se nije dalo niti čitati niti pisati (opet surfam po netu i Google-u i slučajno naiđem na link na svoj blog, pa reko' da vidim), a kako sam došla na naslovnicu - samo Bog zna. Zapravo, vjerujem da on uvijek zna što radi, pa i sada kad me ovako muči.

Malo više o meni: 31 god, razvedena, kćer 10 godina, živimo kod mojih roditelja u Zagrebu. Kad skupim još malo hrabrosti, ostavit ću i e-mail adresu.

A sad, u sljedećim postovima, kopiram dijelove iz off-line dnevnika.

Subota, 24.06.2006.

Cijeli dan – doma – simptomi 4

Fuj, fuj, fuj. Ujutro me još u krevetu zgrabio grč mišića u listu desne noge. Da li od ventilatora koji mi stalno puše u mene? Ili od lijekova? Cijeli dan sam doma, sva usplahirena, nemirna, splašena, vruće mi je, jedva dišem... Popizdit. Nisam se u stanju ničega pametnog primiti da bi skrenula pažnju. Maksimum mi je spremanje kreveta i brisanje suđa, opet uz nezaobilazni ventilator U mojoj sobi je stravično vruće (soba je sa zapadne strane, a ujutro oko 8 sati je u njoj 29-30°C – uopće se ne ohladi preko noći – preko dana je 31°C). Ostatak vremena kukičam nešto čemu još nisam našla primjenu. Moram pod hitno kupiti klimu. A kako kad ne mogu niti izaći? Možda preko on-line shopa? A montaža? Jooooooj...

Ranital 300 mg

UKUPNO TIJEKOM DANA: Xanax SR 2 mg / Helex 1 mg / Zoloft 1 tbl. (50 mg)

Petak, 23.06.2006.

Prije podne - Doma - simptomi 3
10.00 Xanax SR 1 mg + 11.00 Helex 0,125 mg + 12.00 Helex 0,125 mg + 13.00 Helex 0,125 mg

Dobro sam spavala, od 3 u noći do 10 ujutro. Ali potom... Nervoza, potištenost, strah, šutljivost, povučenost, nerazgovorljivost ... a sve zato što bi danas trebala na kontrolu u bolnicu i kasnije kod svog liječnika opće prakse. Cijelo jutro razmišljam kako izaći iz kuće, kako doći do bolnice (sama ne mogu voziti, na tatu baš i ne mogu računati...) Nešto prije 13 sati počinjem zvati dr. D.Š. u bolnicu radi dogovora oko termina, no ne uspijevam je nikako dobiti, stalno je vani. Oko 14 h dolazi mi tata s posla i kaže da ga boli bubreg i ne može me odmah voziti već se mora odmoriti. A doktorica mi radi do 16 sati. Nastavljam je zvati i tek oko 15.20 je uspijem dobiti i pokušavam joj objasniti da danas neću moći doći, s namjerom da zatražim drugi termin. Na to ona meni otprilike ovako: 'Mislim da ovo nema smisla, moja preporuka je bila Seroxat (odgovor na upit je li pogoršanje mog stanja uzrokovao Zoloft), mislim da je najbolje da se javite doktorici koja vam je to prepisala. (napomena: ta doktorica dala mi je termin tek 29.08. pa tko živ – tko mrtav – tko zdrav do tada). Inače, to pogoršanje može biti radi Zolofta i trebalo bi krenuti na bolje nakon tri tjedna. Našla sam vam termin za grupnu terapiju pa se javite kod dr. te-i-te. Vidimo se, jednom.' Malo karikiram riječi, ali meni je to zvučalo otprilike kao 'odje..' Divan pristup specijalizantice – budućeg psihijatra, nema šta. Sigurno će biti uspješna. A svi dosadašnji termini bili su promašeni njezinom krivnjom, a ne mojom.
Naravno, hvata me očaj – zar sam toliko loša da me i liječnici odbijaju? Ne znam što bih poduzela. Što dalje? Razmišljam samo o bolesti. I znam da je to loše.

Poslijepodne - Dr. opće prakse
16.30 Helex 0,375 mg

Oko 17 sati odlazim u obližnju ambulantu. Vrijeme nije toliko strašno vruće i sparno kao ranijih dana, pa, rekoh, da obavim barem nešto. Dođem do ambulante, a u dnu hodnika, bez imalo zraka, temperaturom 10 stupnjeva višom nego vani i valjda 99%-tnom vlagom sjedi devet ljudi ispred mene. Znoj mi se slijeva niz leđa i osjećam slabost. Odustala sam. I rasplakala se. Zar sam došla dotle da više ne mogu niti otići niti na kontrolu? Doktor mi radi u PON ujutro pa ću pokušati opet. Stvarno sam već očajna.

Navečer - Šetnja - simptomi 2-4

Dojadila sam sama sebi s tim očajavanjem. Idem van prošetati, makar pet minuta. Uspijevam izdržati 30-tak minuta sama, uz malo drhtanja, malo slabosti, malo omaglice... Ali uspijevam. I vraćam se kući znojna i mokra kao da me netko zalio, također drhteći. A vani ugodno svježe. Perverzija.

20.00 Xanax SR 1 mg + 22.00 Ranital 300 mg + 00.00 Zoloft 50 mg
UKUPNO TIJEKOM DANA: Zoloft 1 tbl. / Helex 0,875 mg / Xanax SR 2 mg

Četvrtak, 22.06.2006.

Tijekom dana - Doma - simptomi 1
10.30 Xanax SR 1 mg + 12.30 Helex 0,125 mg + 16.30 Helex 0,125 mg

Hajde, barem sam noć prespavala (otprilike od 1 poslije ponoći do 10 ujutro). Cijeli dan sam doma, sama pomisao na izlazak iz stana na ovu nesnosnu vrućinu i sparinu ispunjava me trncima i osjećajem jeze te strahom i naravno slabošću i omaglicom. Postajem zarobljenik svoga doma i ventilatora uz koji vegetiram po cijele dane. Osjećam očaj i jad nad samom sobom jer je upravo ovo ono što nikako ne želim. Danas je kćerkica od mog poznanika slavila rođendan i moja malena i ja smo bile pozvane, no nisam je bila u stanju odvesti pa sam se ispričala, a malenoj (10 god.) sam, uz veliku grižnju savjesti, prešutjela taj rođendan u nadi da je zaboravila.
U uputama kod Zolofta pročitala sam da je postupno poboljšanje moguće uočiti već za 7 dana – danas mi je 9. dan pa se nadam da će i to nesretno poboljšanje uskoro doći. Uostalom, čisto sumnjam da mi može biti gore – život mi se unatrag tih 9 dana sveo na četiri zida i ventilator. Jadno i bijedno, i već mi je dopizdilo. Odlučila sam navečer, kad zahladi, izaći sama iz stana, pa makar na 5 min sjesti ispod prozora.

Navečer - Šetnja - simptomi 2,5

Eto, izašla sam van SAMA, BEZ PRATNJE i preživjela. Prošetala 25 minuta, doduše ne predaleko od zgrade u kojoj živim; kasnije me uslijed sparine spopala nelagoda, nedostatak zraka i omaglica pa sam ubrzala hod prema kući, ali uspjela sam! Kući sam došla sva mokra od znoja, majicu sam mogla cijediti – što od sparine što od straha.
Je... lijekove i terapije kad mi je od svega samo lošije (od lijekova mi se pogoršalo, a odlasci na kontrole me samo uzrujaju). Uzdaj se u se... Iako mi je donekle lakše po razgovoru s psihijatrom, taj poticaj traje vrlo kratko (par sati). Uglavnom, nisam zadovoljna i sve mi se više čini da se moram sama mučiti i izvlačiti iz ovoga kako god znam i umijem. Pušiona.
Sutra popodne moram na kontrolu kod dr. opće prakse a trebala bi i kod dr. D.Š. Nema šansi da obavim oboje – ne znam niti što da obavim niti na koji način. Hvata me jeza i prolazi kroz kosti – strah od vrućine, od izlaska, od čekanja, od slabosti, od straha, od svega...
A na poslu – jadno i iz dana u dan sve jadnije. Plaća kasni i ne zna se kad će, gazda pili s glupostima umjesto da se primi posla, dugovi se gomilaju a on ništa ne poduzima... Trebat će mu Bog, Alah i Buda, ako ne i još neko božanstvo da se nešto pozitivno kod njega dogodi. Ponekad mi se čini da je gori (ili bolesniji) od mene. Doduše, vidjela sam jednom prilikom Tegretol tablete na stolu, pretpostavljam da su njegove ali ne znam o čemu bi se moglo raditi (prije 7-8 mjeseci spominjao je da je išao na CT mozga ili tako nešto). Možda zato i ima donekle razumijevanja prema meni? (Doduše ne previše, ali svakako više od mnogih drugih poslodavaca.)

19.00 Xanax SR 1 mg + 21.00 Helex 0,125 mg + 22.00 Ranital 300 mg + 00.00 Zoloft 50 mg
UKUPNO TIJEKOM DANA: Zoloft 1 tbl. / Helex 0,375 mg / Xanax SR 2 mg

Srijeda, 21.06.2006.

Tijekom dana - Doma - simptomi 2-3
9.00 Xanax SR 1 mg + Zoloft 12,5 mg (1/4 tbl.)
09.45 Helex 0,125 mg + 12.00 Helex 0,125 mg + 16.00 Helex 0,125 mg

Vruće, nervozna, slaba, omaglica, anksioznost... Dok je bilo malo hladnije znala sam sjesti za računalo i 'zabaviti se', skrenuti misli i raditi nešto ili prevoditi za firmu, no u sobi mi je preko 30° i sada je to u bilo koje doba dana naprosto neizvedivo. Stoga su mi dani dosadni i dugi i naporni i...

Navečer - Dr. D.Š. (kontrola u bolnici) simptomi 4-5
18.30 Helex 0,5 mg

Na rubu sam panike. Nisam u stanju voziti radi drhtanja, omaglice, slabosti... Mrzim sparinu i vrućinu, a nema daška vjetra.
Tata me vozi u bolnicu na dogovorenu kontrolu, međutim ništa od toga – doktorica je dežurna, ima hitne slučajeve i nema vremena da me primi. Istovremeno osjećam i razumijevanje ali i razočarenje jer sam se jedva dovukla do tamo, čekala je sat vremena i onda se okrenula natrag kući. Na jednako tako slabim i drhtavim nogama, a stanje mi je sve lošije. Ponekad mi padne na pamet da se jednostavno i ja javim na hitnu (znam da je bezobrazno, ali ako je to jedini način...) Prvi put kad me naručila na kontrolu tražila sam je po bolnici više od pola sata i igrom slučaja naišla na nju u prijamnoj ambulanti, drugi put je bila vani pa me primila druga doktorica, ovo danas je treći put... Počinje mi se činiti da nema baš previše smisla dolaziti ovamo... Samo se dodatno uzrujavam. I opterećujem obitelj jer nisam sama u stanju doći niti na kontrolu.
Prilično me muči nemogućnost da s nekim porazgovaram o svojim problemima. Ako se s mamom i upustim u razgovor, kćerkica mi se već nakon par minuta 'nakenja' da vidi o čemu se radi, što me prekine i prilično uzruja. Ponekad je zamolim da nas ostavi na samo, a onda me peče savjest jer znam da se ona prilično brine, a ja neuspješno sakrivam poteškoće od nje. To me dodatno opterećuje. Majka me jedina donekle razumije (sličnu bolest / poremećaj je prošla), ali u klimaksu je i sama sebi suvišna pa često zna biti gruba i neuviđavna te se porječkamo. Otac nema baš previše razumijevanja (kod njega se više-manje sve svodi na to: 'ostavi se cigareta i primi posla' (što me raspali do kraja)), a kćer mi je jako zabrinuta. A razgovor mi jako nedostaje. Nemam prijatelja s kojima bih to mogla podijeliti i osjećam se jako usamljeno. Uostalom, i da imam, kome bih mogla reći: „Kad zatvorim vrata od stana, ruke mi se počnu tresti da ih jedva zaključam. A kad krenem prema liftu odnosno van, odsijeku mi se noge, ostanem bez zraka i vrti mi se. I to od straha. Doduše nedefiniranog i neracionalnog. Ne brini, nije zarazno pa se možemo družiti“ – mislim da bi svatko iole normalan (osim eventualno nekog medicinara) pobjegao glavom bez obzira.

20.30 Ranital 300 mg + 23.40 Zoloft 37,5 mg (3/4 tbl.) + Xanax SR 1 mg
UKUPNO TIJEKOM DANA: Zoloft 1 tbl. / Helex 0,875 mg / Xanax SR 2 mg

Utorak, 20.06.2006.

Ujutro - Liječnik opće prakse - simptomi 5
Zoloft 12,5 mg (1/4 tbl.) + Helex 0,5 mg (oko 7.00)

Sinoć sam zaspala oko ponoći i probudila se oko pola 7. Svaku noć spavam malo dulje. Ludilo.
Imala sam jak napad panike u čekaonici koji se pogoršao u ordinaciji. Kaže mi moj dr. da si popijem još 0,5 mg Helexa (oko 9.00), što i činim, jedva vadeći tabletu iz novčanika. Užas, noge me ne drže, u glavi omaglica, ruke i noge utrnule, poluukočene, na rubu svijesti. Jedino što me sada donekle čini vedrijom je činjenica da sam uspjela izdržati i dočekati da završi čak osam pacijenata prije mene. Čak sam se uspjela i dovesti autom do kuće (doduše s 25% koncentracije i 40-tak km na sat – sreća pa mi nije daleko). I naravno, uz vječnu pratnju, uglavnom mame. Uglavnom, produžio mi je bolovanje (još uvijek sam na bolovanju radi želuca tj. šifre K29), a trebam doći na kontrolu u petak.

Tijekom dana - Doma - simptomi 2
Helex 0,5 mg (13.30 sati) + Helex 0,5 mg (17.00 sati)

Koma sam. Vrućina me uništava. Prisjećam se 90.-i-neke kad sam dobila toplotni udar. Jako ružna stvar. Od tada se užasavam vrućina, ločem vodu k'o luda, pijem vitamine, gutam glukozne i ostale bombone, izbjegavam sunce, vrućinu i sparinu (mrzim more danju preko ljeta), a kad je ne mogu izbjeći, onda mi redovito pozli, točnije spopadne me panika (barem pretpostavljam da je to panika). Katastrofa.

Navečer - Šetnja - simptomi 3-1

Eto, što ovisnost radi od čovjeka. Ponestalo mi cigareta, ne mogu nikoga poslati da mi ih kupi a tako bi zapalila.... Ništa. Spremam se, drhteći, znojeći se, uz omaglicu i lupanje srca i odlazim do obližnjeg kioska drhtavim korakom na slabašnim nogama. Kupim cigarete, krenem prema kući i onda shvatim da se zapravo ništa nije dogodilo, čak su mi i simptomi nešto blaži, pa produžim još dva kruga oko zgrade, unatoč groznoj sparini bez daška vjetra. Došla doma sva ponosna na sebe – šetnja bez pratnje (makar i kratka, u okviru mogućnosti) u vrijeme koje meni odgovara prilično je bolja stvar nego kad se moram prilagođavati nekome od 'pratnje'. Idem kud hoću, kad hoću i koliko mogu. I odem doma prije no što me zgrabi panika, jer ako me zgrabi, opet ću se bojati izaći. Eh, kako sam sad pametna i hrabra, nakon što sam 'puna' Helex-a i sjedim doma kraj ventilatora.

A na uputama za Helex piše nešto otprilike kao: „ako se pojave nuspojave poput nesanice, BLUĐENJA,... potrebno je obavijestiti liječnika...“. Tako, kad mi je loše, kaže moja kćer: „Popij si onu svoju tableticu za BLUĐENJE pa ćeš se bolje ljubit' i bit će ti bolje“. Moram se nasmijati. Kratko ali slatko jer je samo moje!
Ranital 300 mg (oko 19 h) + Zoloft 25 mg + Xanax SR 1 mg (nova terapija (oko 21h))

Ponedjeljak, 19.06.2006.

Prijepodne - Doma - simptomi 2-3
Zoloft 12,5 mg (1/4 tbl.) + Helex 0,5 mg

Hajde, noćas sam koliko toliko spavala. Sinoć sam zaspala oko ponoći, probudila se oko 5 jutros, ali sam uspjela ponovno zaspati bez nekakvih ekstra egzibicija s tableturinama. Već mi se pomalo gade, i one i njihove nuspojave. Ne osjećam ništa osim pogoršanja.
Danas mi je 6-ti dan kako uzimam Zoloft i trebala bih početi piti cijelu tabletu (50 mg), ali sam ipak odlučila popiti ujutro 1/4, a navečer 1/2 tbl. kako bih malo ublažila eventualne nuspojave. Primijetila sam da mi se od njih zijeva i malo spava, ali i mučninu. I naravno, pogoršanje općeg stanja. Nadam se da će proći.
S posla mi se nitko ne javlja, ali niti ja njima, a s obzirom da baš i nema nekakvih specijalnih događanja (osim isključivanja telefonskih linija, interneta i sl. 'pizdarija') onda mi baš i ne fali. E-mailova na uredski Inbox baš i nema, barem ne onih koji bi se ticali mene (provjeravam kod kuće). Pomalo prevodim neke materijale tek toliko da potrošim vrijeme i skrenem misli.
Malo sam izašla na terasu na vrhu zgrade (imamo terasu umjesto krova) jutros oko 10. Ugodnije je nego u stanu jer se osjeća povjetarac, ali samo u hladu. Na suncu je pakao. Bila sam gore oko 45 min pa zbrisala opet doma jer nemam mira samo sjediti u hladu. Uključila ventilator i sjela za računalo. To me nekako zabavi, čak i kad radim (a uglavnom radim jer za igrice, naročito one napete, adrenalinske, nemam živaca). Isprobavam nove programe, piskaram ovaj dnevnik, malo blog (http://anksioznost123.blog.hr) i tako...
Počela sam sve više vremena provoditi doma, što me zabrinjava. A van nemam snage izaći – vruće mi je, slabo mi je, noge me ne drže, u glavi čudan osjećaj na rubu svijesti.

Popodne - doma - simptomi 1-2
Helex 0,5 mg

Ništa vrijedno spomena. Vučem se od kreveta do kreveta i nosim ventilator za sobom. I dašćem. Dobila menstruaciju. Evo dobitne kombinacije: promjena lijeka + vrućine + nešto niži tlak (110/70)

Predvečer - Konzum - simptomi 5
Helex 0,5 mg prije polaska

Ajme, koma, skoro sam se srušila pored dućana. A u njega nisam niti ušla. Čekali smo u redu da predamo povratnu ambalažu, a meni je bilo toliko loše da me tata morao odvesti doma nekih 10-tak minuta prije no što smo došli na red. Mama i moja kćer su ostale. Stigla doma, brzo polijevanje hladnom vodom, bomboni u usta, hladna voda, turbo slani sendvič... i sva ostala prva pomoć koju koriste srčani bolesnici, dijabetičari, niskotlakaši i svi ostali kojje znam i ne znam. Smiješno i glupo. I naravno, nakon pola sata bude mi bolje, ali sam iscrpljena i napeta.
Možda nisam trebala niti ići jer mi se stanje toliko pogoršalo da se sada već bojim izaći iz stana. Već i sam izlazak u zajednički hodnik na katu izaziva kod mene drhtanje i strah. Iako me svi tješe da se radi o početnom pogoršanju i rekaciji na nove lijekove, nimalo mi to ne pomaže. Nije ugodno saznanje da ste zarobljenik vlastitog stana i glupe bolesti koja nema veze s pameću. Pa tko se normalan boji prošetati? Pogotovo kad zahladi i vani bude ugodno. Umjesto da uživam, ja se maltene rušim na pod od straha. Za popizdit! Već sam pomalo ljuta na bolest, na lijekove, na vrućinu i sve ostalo!
Po povratku sam nazvala dr. Z.P. (kod nje ću poslije ljeta na psihoterapiju, u DZ) koja mi je preporučila da svakako krenem sa Xanax-om SR 1mg, a Helex 0,5 mg da pijem svaka četiri sata. Pa dovraga postat ću zombi od tolikih tableta!
Zoloft 25 mg + Ranital 300 mg + Helex 0,5 mg

Nedjelja, 18.06.2006.

Tijekom dana
Doma - simptomi 3-4
Helex 0,5 mg (oko 9.00) + Helex 0,5 mg (oko 13.00) + Helex 0,5 mg (oko 17.00)

Ustala sam nešto prije 9 sati.
Cijeli dan mi je jako loše. Vrućina me ubija, kao da ću iskočiti iz kože, što od straha što zbog nje. Cijeli dan osjećam slabost, u stanu mi je 30°C. Nemam snage ni volje primiti se ičega što bi mi barem malo skrenulo misli s tegoba – samo osluškujem i iščekujem. I žderem turbo posoljenu hranu i ogromne količine vode iz straha od pada tlaka. Postoji li nešto čega se ne bojim??? Zapravo se trenutno ne mogu ničega sjetiti. Doduše, nekud mi je nestala knedla iz grla s kojom sam se već sprijateljila jer me podsjećala da je vrijeme da popijem Helex (ili pak da sam ga zaboravila popiti)...

Navečer - Šetnja - simptomi 4,5

Kad je malo popustila vrućina izašla sam s tatom i kćerkom u šetnju, no nakon 30-tak minuta spopada me neopisiva nervoza, strah i slabost te mračenje pred očima pa bježim doma. Čini mi se da mi je iz dana u dan sve gore, no još uvijek se nadam da se radi o PMS-u u kombinaciji s vrućinama i početnim nuspojavama Zoloft-a. Blaga mučnina.

Zoloft 25 mg + Ranital 300 mg + Helex 0,375 mg (3/4 tbl. od 0,5 mg)

Prvo kratko putovanje nakon dva mjeseca pauze

SUBOTA, 17.06.2006.

Ujutro i tijekom dana:
Helex 0,5 mg (oko 8 ujutro)

Trebamo krenuti kod bake, a ja nervozna k'o pas, što od neprospavane noći, a što od straha što će biti. Znam – iracionalno – ali zato se i smatra poremećajem. Ništa od ostalih lijekova nisam uzela kako bih izbjegla extra nuspojave u danu kad mi zaista još i one ne trebaju.

Helex 0,5 mg (oko 11.45) + Helex 0,5 mg (oko 17.30)

Cjelodnevna uznemirenost, stalna prestrašenost, omaglica i poteškoće s vidom. Do bake smo vozili na smjenu tata i ja, iako je kilometraža zapravo smiješna i do prije dva mjeseca mi nije predstavljala nikakav problem. Nikako se ne mogu opustiti kod bake (živi na selu), unatoč tome što me njena kujica jedva dočekala i cijelu me oblizala od sreće što me vidi. Naravno da me to obradovalo, ali... nekako ne osjećam zadovoljstvo u stvarima koje su me prije veselile i ne mogu se opustiti da bih mogla u bilo čemu uživati. Čak me spopada i slabost i meka stolica uslijed nervoze. I blago drhtanje s povremenim nedostatkom zraka.
Oko 15 sati sam malo odspavala. Kreće i mučnina. Prilično je vruć i sparan dan.
Oko 19 sati krećemo natrag za Zagreb (izborila sam se za povratak isti dan jer me pomisao na još jednu noć poput ove protekle, no van kuće, ispunjava užasom). I dalje omaglica i smetnje vida. I, naravno, strah. Ipak vozim prvih nekoliko kilometara, no koncentracija mi ubrzo pada a omaglica i problemi s vidom uzrokuju mi dodatnu napetost, čemu pak slijedi ukočenost mišića a zatim i drhtanje, pa upravljač automobila prepuštam tati, no i to mi je dodatan stres jer je lošiji vozač od mene pa mi eto razloga i za dodatan strah. KATASTROFA!!!
Konačno smo se dokotrljali doma i malo sam se smirila. Ali osjećam žgaravicu.

Navečer:
Sulpirid sam danas potpuno preskočila (namjerno jer se bojim da mi ove nesanice i jak nemir uzrokuje upravo on), a uzimam
Zoloft 25 mg + Ranital 300 mg. Prije spavanja planiram i još Helex 0,5 mg u nadi da ću barem malo spavati.

Iako bih trebala biti sretna što je dan prošao koliko-toliko uspješno, ne osjećam ništa 'pobjedničko' osim neizvjesnosti po pitanju nuspojava i noći koja je preda mnom. Tim više što sam Zoloft uzela tek navečer.

Petak, 16.06.2006.

 

Ujutro i tijekom dana:Helex 0,5+0,25+0,25+0,5 mg
Zoloft 25 mg ujutro
Sulpirid 50 mg (oko podne) – drugu kapsulu propisanu za danas nisam uzela jer mi je tlak niži i bez nje

Iako sam zaspala u sitnim satima, već prije 7 sati jutros sam se probudila. Pogledam na sat, legnem natrag i lagano drijemam, pa za sat vremena opet, pa opet... i dižem se oko 9.30, sva preplašena i uznemirena.
Cijeli dan sam doma i prilično se loše osjećam: konstantno povišena anksioznost i zabrinutost, drhtanje, omaglica, slabost, nedostatak zraka, potištenost radi pogoršanja stanja...
Roditelji poslijepodne bili na sprovodu od tatinog kolege – tražili su me da ih odvezem, ali jednostavno nisam mogla jer sam se jako loše osjećala. Kao i cijeli dan, uostalom. Vruće je.
Je li ovo sve posljedica uzimanja novih lijekova? U sub i ned uzimala sam samo Helex i osjećala se skoro normalno, a ovo jučer i danas je katastrofa.
Moji sutra žele ići kod bake (50-tak km od Zg) i žele da idem s njima jer misle da će mi koristiti. Ja baš i nisam za to, ali odbijam ih već duže vrijeme pa... Tamo me zadnji put (oko Uskrsa) zadesio prvi grozni napad panike nakon tri godine i užasno se bojim, iako tata kaže da će voziti (i toga se bojim jer vozi lošije od mene). Ostali bi preko noći. STRAVA je u mojim kostima.
Pomalo me hvata strah od izlazaka tijekom dana, dok su vrućine. Kad se vani smrkne (i zahladi) – meni svane sunce jer lakše dišem.

Navečer:
Helex 0,5 mg prije spavanja + Ranital 300 mg
Zaspala u ponoć, probudila se u 2 poslije ponoći – sva uznemirena, napeta, stegnutih mišića, preplašena – grozno. Ne znam što bi sa sobom, vlastita koža mi je tijesna. Ne mogu više izdržati i uzimam Apaurin 2 mg – mama vidi svjetlo u sobi i dolazi leći k meni u krevet (baš freaky). Ona kraj mene drijema a ja kukičam. Da nije tragično, bilo bi smiješno. Oko pola 5 konačno mi se počelo zijevati pa sam zaspala, do pola 8 ujutro.

Moj panični napad

 
Dan je bio sasvim O.K. ali večer... Večer je bila od onih za pamćenje

Tijelovo je i moja kćer zajedno s ostalim prvopričesnicima treba sudjelovati u procesiji u našoj crkvi, u 19.00 sati. Dan je vruć i sparan. Poslijepodne sam odspavala oko sat vremena, Kad sam ustala tlak mi je pao na 100/60, što je kod mene izazvalo povremeno zamračivanje pred očima, zabrinutost i lagani strah ali i nervozu, a vrućina i sparina pogodovale su nedostatku zraka u mojim plućima. Već i sama pomisao na to da ću u crkvi s oko 200-tinjak ljudi morati provesti preko sat vremena ispunila me dodatnom nelagodom i nervozom. Navalila sam na dobro posoljeni sirni namaz na kruhu, pola čaše Coca Cole i pola šalice Nescafe-a i uspjela podići tlak do 120/80. I naravno popila sam gore navedeni Helex. Uvjeravam samu sebe da je sad sve O.K.

U međuvremenu je moja mama otišla s mojom kćerkom u crkvu. Donekle sam se umirila (ne sasvim, i dalje drhtim i osjećam slabost) i pokušala krenuti do crkve, s tatom, no nelagoda je i dalje tu, a približavanje crkvi i pogled na gomilu ljudi koji stoje na vratima jer ne mogu ući, kao niti oni nešto dalje od ulaznih vrata čija leđa na užarenom betonu grije sunce (ulaz je sa zapadne strane) samo pojačava tu nelagodu. Uspijevam se drhteći probiti do ulaza, no slabost je sve veća pa se udaljavam i kružim oko crkve, s tatom. Kasnije on odlazi dalje u šetnju a ja se opet vraćam do ulaza, gdje susrećem roditelje školske kolegice moje kćeri koji mi pokazuju mladu ženu kako leži na betonu pred ulazom u crkvu – onesvijestila se unutra. E – upravo to je bilo ono što mi je trebalo u ovom trenutku!!! Prije četiri godine na moru sam također vidjela isti prizor, osim što je tada i hitna već bila na licu mjesta, i u roku od sat i pol i meni su morali pozvati hitnu u apartman u kojem smo boravili – zbog paničnog napada, dakako – jednostavno sam se prepala da se to ne dogodi i meni. Uglavnom, sličan prizor me ponovno 'oborio' s nogu, zamalo i doslovce. U glavi neki čudan osjećaj – kao da mi u djeliću sekunde kroz nju prolazi nesvjestica (poput zamaha ručnom kosom prilikom košenja trave). Uspijevam se nekako, ubrzanim korakom s ukočenim mišićima, naročito u listovima nogu, dokopati stana, mašući cijelo vrijeme lepezom prema licu, polusvjesna okoline kroz koju se krećem. Znoj mi u kapima klizi niz leđa.

U stanu sam sama, odlazim najprije na WC (u takvim situacijama obavezno se moram pomokriti, čak i nekoliko puta u kratkom roku), no dok sjedim na WC-u noge mi drhte i otkazuju i pitam se hoću li moći ustati. Opet se javlja slika od prije dva mjeseca kad zbog drhtanja uslijed napada panike nisam niti mogla na WC nego su me roditelji vodili ispod ruke. Ponovo zastrašujuće sjećanje i preslikavanje događanja. Nekako uspijevam ustati i perem ruke. Puštam hladnu vodu po žilama podlaktice i u tom trenu nešto me 'zanosi' u desnu stranu te osjećam blago i vrlo kratko zujanje u ušima, kao da ću se onesvijestiti – ali ovaj put se radi o onoj 'pravoj' nesvjestici a ne onoj karakterističnoj za panični napad. Razlikuju se po tome što mi kod 'panične nesvjestice' baš i ne zazuji u ušima. Bože, ne želim da me moji nađu u kupaonici na podu! A baš sam u vijestima gledala reportažu o gospođi iz susjednog naselja koja je u stanu zadavila 32-godišnju kćer a potom i sama skočila s 5-tog kata zgrade (Sloboština). Uglavnom, kćer su našli u kupaonici nešto kasnije, dok ju je policija pokušavala obavijestiti o suicidu majke. Brzo se rukama hvatam za umivaonik i grabim bočicu s vodom (cijelo vrijeme mi je bočica u jednoj ruci, a mobitel u džepu, nadohvat ruke – inače ga nosim u torbi) te grabim prvi kiseli bombon koji mi je došao pod ruku (nekako mi u takvim situacijama pašu baš kiseli, inače ih ne volim). I lepezu, naravno. Javljam se mami na mobitel da sam otišla kući i da me ne traži oko crkve. Tatu bih možda nazvala da se vrati kući, no nije ponio mobitel. Dakle – snađi se sama. Hodam uzduž i poprijeko po stanu (nekako mi je lakše dok hodam na drhtavim nogama, kao patak, raširenih nogu i stopala okrenutih prema van – radi ravnoteže, nego kad sjednem – onda mi krenu oni dobro poznati trnci od stopala pa prema gore i osjećam ukočenost), lamatam lepezom u desnoj ruci, pijuckam vodu iz bočice u lijevoj ruci, žvačem bombon (mama me 'naučila': kad ti je slabo, uzmi si bombon i popij vode pa će proći) i čekam. Što zapravo čekam? Ne znam niti sama. Popila sam ostatak večernje doze Helex-a (0,125 mg tj. 1/4 tbl.) Valjda čekam da prođe napad panike. Oko zapešća lijeve ruke, prema 'receptu' nađenom na Internetu stavila sam labavu gumicu koja se inače stavlja na tegle sa zimnicom i dvaput se 'opalila' želeći svom blesavom mozgu odvući pozornost s panike na bol, ali baš i ne djeluje.

Ok, stiže tata, a i napad jenjava. Sjedam za PC i pišem ovo. Sve skupa trajalo je oko 45 minuta. U 21.30 vraćaju se moja mama i kćer i pozivaju me da zajedno odemo u šetnju. Dvoumim se: Što ako mi se ovo ponovi? S druge strane, možda bi bilo pametnije da izađem i uvjerim se da se neće ponoviti. Na kraju krajeva, neugodno je ali sam preživjela i sve će uskoro biti kao i prije napada (uvjeravam samu sebe, ali osjećam laganu omaglicu i vrtoglavicu pa mi ovo samouvjeravanje nije naročito uspješno :-)). Ostajem kod kuće. Svejedno, pokušavam se umiriti na način da u desnom stupcu ove tablice nabrajam okolnosti koje su mogle izazvati ovaj napad tj. da se nije dogodio ničim izazvan. Nadam se da sam u pravu.
I, da, čini se da ću prije spavanja morati uzeti još malo Helex-a (van dnevne doze – po potrebi).

Primijetila sam da sam nervoznija otkad uzimam Sulpirid i Zoloft (samo s Helex-om sam više bila umorna ali ne i nervozna ili razdražljiva). Ili je to samo zbog toplijeg i sparnog vremena, koje ne volim još iz vremena kad sam imala toplotni udar i također osjećala omaglicu i nesvjesticu (1993.g.) – jako se bojim tog osjećaja. Simptome poput gore opisanih imam vrlo često tijekom ljeta – kao da se bojim vrućih dana jer mi tada pada tlak i sve se ponavlja i ponavlja...

Vremenske prilike
+
Zdravstvene poteškoće
+
Situacija koja izaziva nelagodu
+
Neugodan prizor
+
Preslikavanje događanja, asocijacije
+
Novi lijekovi (Sulpirid i Zoloft)

= PANIČNI NAPAD

Kako je sve počelo?

Počelo je kao panični napad... Uslijedila je anksioznost a iz svega toga razvila se i depresija...
Kako dalje? Koji su simptomi? Postoji li lijek? Izaziva li ovisnost? Koliko traje liječenje?

NAPOMENA.
Budući da nisam liječnik niti imam stručno obrazovanje zdravstvenog usmjerenja, moram se unaprijed ograditi od eventualnih netočnih informacija objavljenih na ovom blogu a koje su prikupljene iz raznih medija, uključujući i internet. Nadalje, ovaj blog temelji se prvenstveno na mojim osobnim iskustvima i istraživanjima. Za savjete u svezi s liječenjem molim da se obratite svom liječniku, koji će zasigurno najbolje znati kako vam pomoći. Onima pak koji su samo željni razgovora stojim rado na raspolaganju (moja e-mail adresa nalazi se niže na ovoj stranici).
Moj drugi blog nalazi se na adresi Anksioznost - Panika - Depresija.

Privatnost

VAŽNA NAPOMENA
Podaci dostupni na ovim stranicama ne mogu biti zamjena za liječnički pregled. Sadržaj ove stranice namijenjen je isključivo informiranju i prosvjećivanju opće populacije te nipošto ne zamjenjuje liječnički pregled, savjet ili dijagnozu odnosno preporuku ljekarnika. Za sve dodatne informacije vezane uz Vaše zdravlje obratite se svojem liječniku. Svrha ovdje iznesenih informacija nije davanje medicinskih savjeta ili uputa o korištenju pojedinih proizvoda kao niti promocija pojedinih proizvoda kao takvih. Ova web stranica ne sadrži potpune medicinske informacije a svi korisnici ove web stranice suglasni su s činjenicom da osobno snose svaki rizik u vezi s pristupom i korištenjem sadržaja stranice. Autor stranice ovime isključuje svoju odgovornost za svaku izravnu i/ili neizravnu štetu koja proizlazi ili bi mogla proizići iz pristupa, korištenja ili nemogućnosti korištenja ove web stranice kao i za bilo kakvu pogrešku ili propust u sadržaju iste stranice, koja sadržava i informacije trećih strana i linkove na druge stranice na Internetu nad kojima autor nema nikakvu kontrolu te stoga ne daje nikakva jamstva u pogledu točnosti ili bilo koje druge karakteristike takvih informacija i ne preuzima nikakvu odgovornost za te informacije.

PRIVATNOST (Privacy)
Koristimo tvrtke za oglašavanje treće strane za posluživanje oglasa kada posjetite našu web lokaciju. Google, kao dobavljač treće strane, koristi kolačiće (cookies) za posluživanje oglasa na našoj web lokaciji. Pomoću kolačića DART Google poslužuje oglase našim korisnicima temeljem njihovih posjeta našoj web lokaciji i drugim web lokacijama na internetu. Korisnici mogu deaktivirati korištenje DART kolačića posjetom pravila o privatnosti Google oglasa i sadržajne mreže http://www.google.com /privacy_ads.html.

---

Privacy Policy

Chitika collects information about consumers' activities on certain websites in order to deliver targeted advertisements.
By opting out, Chitika will not collect this information for the purpose of delivering targeted advertisements.
Chitika does not collect any personally identifying user-level information.
Chitika's contextual targeting services solely rely on cookie-level tracking containing no personally identifying information.
When users visit a page in the Chitika network, one or more cookies - a small file containing a string of characters - are set to the computer that uniquely identifies the users browser.
Chitika uses cookies to improve the quality of the targeting service by storing anonymous activity data and tracking user trends, such as how people search and browse. Users can reset their browsers to refuse all cookies or to indicate when a cookie is being sent.
Chitika will not collect or use any user-level personally identifiable information without prior consent from its clients.
Chitika encourages and promotes business practices that protect and honor the privacy of users.
You can opt-out of receiving Chitika cookies by using the button below or by passing a Do-Not-Track header.
If you would like more information about this practice and to know your choices about not having this information used by these companies, visit http://chitika.net/privacy.