Zašto ne mogu kao svi normalni ljudi izaći van a da me noge drže i da mi se ne vrti? Zašto već danima živim na turbo posoljenim komadićima kruha ili žemlji, polovicama banane i vode? Tu i tamo pojedem neku sitnicu mimo ovog 'protokola'. Imam osjećaj stalne gladi u želucu, a kad vidim hranu, nemam apetit. Čudno... Čak sam i cigarete i kavu smanjila jer mi je muka od toga. Kutiju cigareta imam po 4-5 dana a šalicu Nesice ne uspijem popiti u jednom danu.
I naravno, već uobičajeno titranje pred očima se vraća. Ventilator je stalno pored mene, no obično začepim vatom ono uho koje je okrenuto prema ventilatoru jer sam prošlo ljeto tako dobila upalu uha, a i donji dio nogu pokrijem majicom jer mislim da sam ih prehladila pa mi se zato grče mišići. Sa kćerkicom skoro cijeli dan pletem filofun vezice i radimo privjeske za ključeve. I strepim pred sutrašnjim danom i duuugim zatvorenim mračnim hodnikom što se zove čekaonicom u mojoj područnoj ambulanti (baš moj doktor je u dnu tog hodnika) u kojoj uopće nema zraka a temperatura k'o kod mene doma. A ventilacije nema.
Ranital 300 mg
UKUPNO TIJEKOM DANA: Xanax SR 2 mg / Helex 1 mg (Zoloft sam danas namjerno propustila, vidjet ću što će mi sutra reći doktor)
