Zoloft 12,5 mg (1/4 tbl.) + Helex 0,5 mg
Hajde, noćas sam koliko toliko spavala. Sinoć sam zaspala oko ponoći, probudila se oko 5 jutros, ali sam uspjela ponovno zaspati bez nekakvih ekstra egzibicija s tableturinama. Već mi se pomalo gade, i one i njihove nuspojave. Ne osjećam ništa osim pogoršanja.
Danas mi je 6-ti dan kako uzimam Zoloft i trebala bih početi piti cijelu tabletu (50 mg), ali sam ipak odlučila popiti ujutro 1/4, a navečer 1/2 tbl. kako bih malo ublažila eventualne nuspojave. Primijetila sam da mi se od njih zijeva i malo spava, ali i mučninu. I naravno, pogoršanje općeg stanja. Nadam se da će proći.
S posla mi se nitko ne javlja, ali niti ja njima, a s obzirom da baš i nema nekakvih specijalnih događanja (osim isključivanja telefonskih linija, interneta i sl. 'pizdarija') onda mi baš i ne fali. E-mailova na uredski Inbox baš i nema, barem ne onih koji bi se ticali mene (provjeravam kod kuće). Pomalo prevodim neke materijale tek toliko da potrošim vrijeme i skrenem misli.
Malo sam izašla na terasu na vrhu zgrade (imamo terasu umjesto krova) jutros oko 10. Ugodnije je nego u stanu jer se osjeća povjetarac, ali samo u hladu. Na suncu je pakao. Bila sam gore oko 45 min pa zbrisala opet doma jer nemam mira samo sjediti u hladu. Uključila ventilator i sjela za računalo. To me nekako zabavi, čak i kad radim (a uglavnom radim jer za igrice, naročito one napete, adrenalinske, nemam živaca). Isprobavam nove programe, piskaram ovaj dnevnik, malo blog (http://anksioznost123.blog.hr) i tako...
Počela sam sve više vremena provoditi doma, što me zabrinjava. A van nemam snage izaći – vruće mi je, slabo mi je, noge me ne drže, u glavi čudan osjećaj na rubu svijesti.
Popodne - doma - simptomi 1-2
Helex 0,5 mg
Ništa vrijedno spomena. Vučem se od kreveta do kreveta i nosim ventilator za sobom. I dašćem. Dobila menstruaciju. Evo dobitne kombinacije: promjena lijeka + vrućine + nešto niži tlak (110/70)
Predvečer - Konzum - simptomi 5
Helex 0,5 mg prije polaska
Ajme, koma, skoro sam se srušila pored dućana. A u njega nisam niti ušla. Čekali smo u redu da predamo povratnu ambalažu, a meni je bilo toliko loše da me tata morao odvesti doma nekih 10-tak minuta prije no što smo došli na red. Mama i moja kćer su ostale. Stigla doma, brzo polijevanje hladnom vodom, bomboni u usta, hladna voda, turbo slani sendvič... i sva ostala prva pomoć koju koriste srčani bolesnici, dijabetičari, niskotlakaši i svi ostali kojje znam i ne znam. Smiješno i glupo. I naravno, nakon pola sata bude mi bolje, ali sam iscrpljena i napeta.
Možda nisam trebala niti ići jer mi se stanje toliko pogoršalo da se sada već bojim izaći iz stana. Već i sam izlazak u zajednički hodnik na katu izaziva kod mene drhtanje i strah. Iako me svi tješe da se radi o početnom pogoršanju i rekaciji na nove lijekove, nimalo mi to ne pomaže. Nije ugodno saznanje da ste zarobljenik vlastitog stana i glupe bolesti koja nema veze s pameću. Pa tko se normalan boji prošetati? Pogotovo kad zahladi i vani bude ugodno. Umjesto da uživam, ja se maltene rušim na pod od straha. Za popizdit! Već sam pomalo ljuta na bolest, na lijekove, na vrućinu i sve ostalo!
Po povratku sam nazvala dr. Z.P. (kod nje ću poslije ljeta na psihoterapiju, u DZ) koja mi je preporučila da svakako krenem sa Xanax-om SR 1mg, a Helex 0,5 mg da pijem svaka četiri sata. Pa dovraga postat ću zombi od tolikih tableta!
Zoloft 25 mg + Ranital 300 mg + Helex 0,5 mg
